Zoran Miljanić:

HAIKU I SENRJU, ZABLUDE U INTERPRETACIJI PESNIČKIH FORMI


           Haiku, pesnička forma, za veoma kratko vreme postala je omiljena vrsta poezije i kod pesnika i kod čitalaca. Haiku potiče iz drevnog Japana, a kod nas ju je prvi doneo naš veliki književnik Miloš Crnjanski, pre nešto više od jednog ljudskog veka.

HAIKU PESMA

     Dugo vremena smatralo se da je to kratka japanska pesma o prirodi i tretirana je kao takva. Zahvaljujući Dejanu Raziću, a posebno Vladimiru Devidé-u haiku dobija svoj značaj kao pesnička forma na način pesničkih i meditativnih iskustava naših pesnika.

     Haiku pesma se sastoji od tri slike i svaka je za sebe jedna celina koja ima svoj tok. Ona nosi u sebi karakteristike jednog od sva četiri godišNJa doba i to se jasno očituje u svakoj pesmi rečju KIGO. Haiku ne mora imati u sebi KIREĐI -lom pesme -da bi bila zanimljiva za čitanje. Za čitaoce koji su vični čitanju
haikua u pesmama nalaze prisutnost zena i filozofske koorelative. Čistota i posmatranje nalaze se u samom pesniku gde se sem meditativne slike nalazi i zen. To se može videti u odabranim slikama: lepota u samoći SABI, saosećanje sa istim ŠIORI, saživljavanje sa lepotom HASOMI. Kod haikua je potrebno pratiti i zakonitosti: HIKARI -jasnoća, ŠIZEN -priroda i JIKO -posebnost.

     Haiku u sebi ima naglašena osećanja, jednostavnost izraza, jednostavnost i neposrednost slike, gde je priroda u prvom planu, a nasuprot čistim opisima ili skiciranju, jer haiku pesma nije običan prozni iskaz (rečenica). Jednostavni opisi imaju bogatu sadržajnost detalja i simbola, sa karakteristikama: vizuelnom, čulnom i osetnom. Uspešan spoj tih činilaca čini uspešan haiku.

     Haiku pesma u tri slike ima iskustvom haiđina, propisanu metriku ili redom 5-7-5 slogova. U ovom vremenu kada i sama književnost se izražava u modernijim formama i haiku je preživeo izvesna odstupanja u metrici ka slobodnijem izražavanju, ali sadržajnost ili ono što čini haiku nije se menjalo. Pesnici ovog doba ne prihvataju metriku 5-7-5 jer se u njoj teško snalaze i pod iskustvima savremene poezije haiku metrika ih ograničava, te je se javila težnja za oslobođenjem od nje, ali determinacija prirode i ostala svojstva tradicionalne japanske haiku pesme su ili treba da su u njoj. Tako su kod nekih haiđina odbačeni i metar i kigo. Međutim, postoji i težnja određenih strujanja novije generacije haiku pesnika ka vraćanju ili zadržavanju u tradicionalnoj metrici
haikua, a takođe i zenovskoj nesvetovnosti. U oba slučaja primeri su stvaralaštva haikua izvan Japana.

     Naši pesnici se većinom trude da poštuju metar i neguju snažnu izražajnost po osnovnim haiku pravilima, stoga nije slučajno da haiku pesme naših pesnika, često su nagrađivane na
internacionalnim konkursima.

Primer tome:

Na palubi mrak
Zvezde se umivaju
u toplom moru

           Nedeljko Terzić

     Ovaj haiku ima u sebi izražen sabi, hikari, šizen i jiko. Proučavanjem pesme  možemo da vidimo životnu filozofiju i stvaralački kredo uobličen kroz iskustvo i mudrost haiđina.

Haiku pesma podređena trenutku doživljaja u metafizičkom jedinstvu neba i zemlje, vrhunska je haiku pesma. Paluba broda ovde predstavlja ovozemaljsko telo i usamljenost u noći, a toplina vode predstavlja nadu i zvezde -nove iskre u duhovnom biću.

Tako posmatrajući vidimo koliko jedna naizgled obična pesma u sebu poseduje filozofiju zena. Nije slučajno da su najveći haiđini bili dobri poznavaoci zena, pa čak i budistički sveštenici.

SENRJU



Pored haiku pesme, dobri poznavaoci, majstori haikua, pisali su i njemu srodnu pesničku formu. Iz tih razloga je često dolazilo do nedoumica i pogrešnih prezentacija haikua, i daljeg lutanja i neprepoznavanja različitosti jedne pesničke forme od druge.

Zato i izdvajamo ovaj motiv pisanja kao način razjašnjenja sličnosti i razlika haiku i senrju pesama.

SENRJU se javlja u Japanu u XVII veku, u početku je sadržala pet stihova. Godine 1765. se pojavila prva senrju antologija koja je dobila naziv po svom sastavljaču.

SENRJU je pesma od takođe tri stiha i po formi je proizašla iz haiku pesme, te sadrži istu metriku i isto poreklo. Dok haiku predstavlja nepristrasan i idealan zapis o prirodi i čoveku kao njenom jednom delu, senrju je pristrasan i realan humorični zapis o ljudskoj manjkavosti i slabostima.

Senrju saržaj je izražen kroz šaljivi smisao strane svakodnevnog života i blago izrugivanje životnim i ljudskim slabostima. U pisanju se koriste svi oblici humora; ironija, satira, sarkazam... karikaturne, posprdne i rugalačke šaljive figure izražavanja od onih najbezazlenijih do najbanalnijih... Humor senrjua je humor koji se lako prašta...

Često naši pesnici pišu (navodno) haiku misleći da jeverodostojan, a u stvari to bude senrju. U književnoj periodici susrećemo i izvesne iz nerazumevanja, nestručne podele haiku pesama, kao na primer: ratni, ljubavni, urbani, ... pa i
humoristički, misleći o ovom poslednjem da se radi o haiku pesmi
ne znajući i ne poznavajući senrju pesmu i njenu karakterističnost... Haiku može da se deli samo po godišnjim dobima, a sve ostale podele su neosnovane, ... kao što se i senrju deli od haikua sopstvenom karakterizacijom. Znači
“humoristične haiku pesme" nisu ništa drugo do SENRJU pesme,
manje ili više odgovarajuće.

Još jedna suprotnost razdvaja senrju od haikua:

 haiku je
trenutak večnosti a nasuprot tome stoji senrju koji je večnost
trenutka.  

Na primer:


Ni korak dalje

reče stonoga mravu
-bole me pete
        Branko Jezdić-Defa

     U budućnosti stvaralaštvo ove dve vrste pesama, očekuje se da će se haiku i senrju konačno i jasno razgraničiti kod
poznavalaca i stvaralaca, te se prevazići nepostojeće podele na
ovo  ili ono  i vratiti se prirodi i pravilima koje ih čine
posebnim, i kao takve ih treba objavljivati sa izoštrenim čulima
za smislenost u sličnostima i različitostima.

     Trenutno, dešava se da sve što je napisano u metrici 5-7-5, pa
i ne ličilo na haiku ili senrju, ravnopravno se predstavlja kao
da jeste istinska umetnost ovih pesama, pa se čak neveštošću i
zlonamernostima uredničkim objavljuje ili nagrađuje zahvaljujući
pojedinim selektorima pesničkih festivala, usled čega dodatno
dolazi do zabune i nerazumevanja. To mešeteljstvo ipak ne umanjuje
pravu vrednost haiku i senrju pesama iako ih brojni nepoznavaoci pogrešno identifikuju.